MEDVEDNICA

Park prirode Medvednica (Zagrebačka gora) već dugi niz stoljeća svakodnevno privlači ne samo stručne posjetitelje već i brojne zaljubljenike u prirodu, članove akademske zajednice, turiste kao i sve ostale posjetitelje. Najviši vrh je Sljeme (1032m). Već tradicionalno tokom cijele godine u danima vikenda brojni studenti sastaju se u podnožju Medvednice te rekreativno šeću brojnim isprepletenim uređenim planinskim stazama prema vrhu. Danas je Grad Zagreb domaćin i mnogobrojnih sportskih manifestacija i natjecanja upravo na Sljemenu – svakako bi izdvojili ugledni svjetski skijaški kup ‘’Snježna Kraljica’’ te Sljemenski brdski marathon koji privlači profesionalne atletičare. Park prirode Medvednica osnovan je 1981. godine., a proteze se duž Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Najveći broj posjetitelja park prirode posjećuje tokom zimskog kvartala. Osim zanimljivih lokaliteta o kojima će rijeci vise biti u nastavku teksta svakako bi izdvojili nezaobilaznu povijesnu vrijednost Medvednice kao parka prirode.

Po prvi puta se spominje u kraljevskoj darovnici Gradecu iz XII.st., a od XVIII.st. najviši vrh poznat je pod nazivom Sljeme. Također manje poznat podatak osim naziva Zagrebačka gora jesu i neki ostali nazivi za Medvednicu- Stubička, Markusevacka, Bistrinjska ili Vrabecka gora. Prvi ostaci ljudskog prisustva u sklopu parka prirode datiraju iz pretpovijesnog doba. Danas se o tome vremenu zna nešto manje, no razdoblje kasnog srednjeg vijeka bilo je veoma burno. Susedgrad i Medvedgrad s urbanim jezgrama Kaptolom i Gradecom bila sun a stalnoj meti krvavih sukoba i brojnih ratova, da bi se kasnije sve to iz današnjeg Zagrebačkog područja proširilo na susjednu stranu današnjeg Hrvatskog Zagorja. U to doba na ovim prostorima i susjednim gradovima građeni su brojni dvorci. Danas su oni većinom sačuvani i renovirani te su sastavni dio bogate Hrvatske kulturne baštine.

Svakako preporučamo posjetiti spilju Veternicu, Medvedgrad, Kraljičin Zdenac, Kamene svatove, francuske rudnike, kapelicu Sv.Jakoba i Majke Božje Sljemenske. Za izletnike željnih dobre rekreacije i viska energije posebno bismo izdvojili Horvatovih 500 stuba. Do Medvednice se može doci na vise različitih načina. Ukoliko dolazite iz smjera Krapinsko-zagorske županije preporučili bismo automobil ili po mogućnosti javni gradski prijevoz (kombinaciju vlaka ili autobus). Stanovnici grada Zagreba najčešće koriste javni gradski prijevoz. Osim pješice podno Sljemena je 1963. izgrađena žičara koja posjetitelje prevozi od Gracanskog Blizneca u podnožju sve do vrha iz kojeg se pruža prekrasan pogled na grad Zagreb i ostala susjedna veća ili manja mjesta te županije. Po dolasku na vrh preporučamo kratku šetnju, odmor u prirodi ili u nekoj skrivenijoj livadi. Također ovdje se nalaze i smještajni kapaciteti za posjetitelje željne odmora na nekoliko dana. Simbol parka prirode Medvednica je poznati Sljemenski toranj,a ujedno i dobra orijentacija za sve one koji žele osjetiti i istražiti čari sume. Naravno preporučamo da se krećete ucrtanim planinskim putevima i pratite označene kružne kote na stablima drveća tik uz samu stazu.

Park prirode tradicionalna je destinacija brojnih planinara iz cijele Hrvatske. Upravo je na Medvednici prije vise od stotinjak godina podignut prvi planinarski dom. Bila je to piramida konstruirana od drveta davne 1870.godine, da bi nešto manje od deset godina kasnije bio izgrađen prvi planinarski dom. Uz hotel Janica te Lojzekov izvor na Medvednici danas postoji šest planinarskih domova (Graficar, Zeljeznicar, Risnjak, Crveni Kriz, Pacovski te Runolist). Prosječna godišnja temperatura na Sljemenu kreće se u rasponu od 7-12ºC. U zimi su temperature debelo ispod nistice, a snježni pokrivač traje približno trećinu dana u cijeloj godini. Ljeta su veoma ugodna, prosjeku je oko 24ºC.

U jesen preporučamo topliju odjeću i kišobran jer vrijeme zna biti prevrtljivo, isto kao i tipični proljetni pljuskovi. Osim fore i faune park prirode Medvednica bogata je skrivenim prirodnim izvorima. Osim pozitivne strane blizine parka prirode glavnome gradu RH Zagrebu, negativna strana je naglo i neplansko sirenje grada u pod sljemenskoj zoni. Zbog toga je biljni i životinjski svijet prorijeđen na toj ‘’Zagrebačkoj’’ strani. Mnoge vrste su nestale, neke nama nepoznate svakim danom sve vise nestaju, prije nekoliko godina ubijena je posljednja jedinka risa na ovome prostoru.

U prošlosti potoci Medvednice bili su bogati vidrom, a danas je praktički vise niti nema. Divlja macka i kuna su veoma rijetke vrste. Kao i svuda postoje ljudi koji marljivo rade na očuvanju prirodnih bogatstva. Park je ujedno nezaobilazan za sve geologe na sto ukazuje složenost rasjeda i tektonskih ploča koje su najzanimljivije ne samo za proučavanje već i za znanstvene radove. U posljednjih pola stoljeća zbog sjecišta tektonskih ploča park prirode pogađaju potresi manjih razmjera. Velike količine padalina (prosjek 1300mm/god.) pogoduju bogatim staništima biljnoga svijeta posebno na suprotnoj strani planine koja gleda na Hrvatsko Zagorje. Naveli bi jaglac, šafran, gospin vlasak, visibabu te ciklame. Od ukupno dvanaest vrsta grmlja i sume najzastupljenije su one hrasta i bukve. Destinaciju bih preporučili svima, u bilo koje doba godine.